Peticija za oduzimanje statusa "izvanrednog profesora" Ivanu Đikiću

http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=398&Itemid=1

Novi „Slučaj Kurjak“

Ivan Đikić nezakonito stekao titulu u Hrvatskoj

Zadnjih nekoliko dana u hrvatskim znanstvenim krugovima, prema informacijama kojima raspolažemo, u tijeku je inicijativa hrvatskih znanstvenika za preispitivanje postupka na temelju kojeg je prof. dr. Ivan Đikić stekao u Hrvatskoj znanstvene titule. Prema tvrdnjama našeg sugovornika, Ivan Đikić je mimo zakonite procedure i propisanih pravila u Republici Hrvatskoj stekao znanstvenu titulu izvanrednog profesora.

Kao doktor znanosti (doktorirao je u Hrvatskoj), trebao je proći kroz redovite postupke imenovanja u asistenta, višeg asistenta, docenta, izvanrednog profesora, pa na kraju redovitog profesora. Između svih tih znanstveno – nastavnih napredovanja određen je vremenski rok koji mora proći između pojedinih napredovanja u znanstvenim zvanjima.

Tako, primjerice, prilikom izbora znanstvenika s titulom doc.dr.sc., treba proći najmanje tri godine te se mora odraditi sva potrebna zakonom propisana nastava (satnicu predviđenu Zaključcima rektorskog zbora RH), kako bi osoba mogla napredovati u sljedeće zvanje, a to je izvanredni profesor.

Cijelom postupku imenovanja uvijek prethodi mišljenje matičnog povjerenstva, jedinog zakonom predviđenog tijela koje utvrđuje ispunjava li netko uvjete za znanstveno napredovanje. Tijekom izbora dr.sc. Ivana Đikića potpuno je zaobiđena procedura koju je predvidjelo matično povjerenstvo, što je prvi takav slučaj u Republici Hrvatskoj.

Nadalje, prilikom napredovanja, nikada nije rečeno zašto se zaobišla zakonska procedura, koja vrlo jasno određuje potrebnu satnicu koju svaki nastavnik mora imati prilikom izbora u zvanje. Kako je dr.sc. Ivan Đikić mogao imati satnicu u dodiplomskoj nastavi kada je živio i radio u Švedskoj? U Splitu je održao svega nekoliko predavanja i to na poslijediplomskom studiju (ta se satnica nije mogla računati kao dodiplomska nastava).

U arhivi matičnih povjerenstava Republike Hrvatske, jedinog zakonom predviđenog tijela koje utvrđuje uvjete napredovanja i bez čijeg se mišljenja ne može dobiti pozitivna ocjena u svezi znanstvenog napredovanja, nigdje nema podataka da je dr.sc. Ivan Đikić bio u postupku izbora na matičnim povjerenstvima.

Međutim, u bazi podataka EZRA koju vodi Ministarstvo znanosti, upisan je kao izvanredni profesor Medicinskog fakulteta u Splitu za znanstveno polje temeljne medicinske znanosti, predmet Fiziologija (izbor izvršio Senat Sveučilišta u Splitu, 12.9.2002.).

Pretpostavlja se da je Senat donio odluku na temelju Članka 78. bivšeg Zakona o visokim učilištima u kojem stoji da se iznimno u znanstveno – nastavno zvanje docenta, izvanrednog i redovitog profesora može izabrati osoba koja ne ispunjava uvjete iz Članka 74. ovoga Zakona, ako je međunarodno priznata i poznata kao vrhunski znanstvenik ili stručnjak. Odluku o izboru nastavnika donosi stručno vijeće visokog učilišta, uz suglasnost stručnog vijeća Sveučilišta.

Kako se ovdje radi o preskakivanju izbora u zvanje docenta, odnosno znanstvenog suradnika, vezano za Članak 42., stavak 2 Zakona o znanstveno istraživačkoj djelatnosti koji je između ostalog zahtijevao da pristupnici imaju najmanje tri godine znanstveno – istraživačkog rada u znanstvenom zvanju znanstvenog suradnika, što dr.sc. Ivan Đikić nije imao, te temeljem toga nije ispunjavao zakonske uvjete za promaknuće u znanstveno – nastavnom zvanju.

Koliko je cijeli postupak zakonski i moralno upitan najbolje govori činjenica da nije poznato da je, primjerice, Sveučilište u Zagrebu ikada koristilo čl. 78 bivšeg Zakona o visokim učilištima.

Ovakav postupak imenovanja Ivana Đikića u znanstveno – nastavno zvanje zakonski je, moralno i znanstveno upitno, te zadnjih dana izaziva velika negodovanja unutar hrvatske znanstvene zajednice. Iz toga su razloga hrvatski znanstvenici odlučili pokrenuti inicijativu za preispitivanje ovoga postupka i oduzimnje nezakonito stečene znanstveno – nastavne titule Ivanu Đikiću. Međutim, čini se kako bi ovdje moglo biti posla i za policiju i Državno odvjetništvo, koji bi svakako trebali istražiti okolnosti nezakonitog promaknuća Ivana Đikića. Mnogi cijeli slučaj zovu „Novim slučajem Kurjak“.

Danas je, međutim, potpuno jasno da je Đikićevo namješteno napredovanje imalo samo jedan cilj, a to je da mu se na sveučilištu u inozemstvu gdje je radio njegova titula iz Hrvatske automatski prevede u isto to zvanje u inozemstvu, jer titulu izvanrednog profesora bilo u Njemačkoj ili Švedskoj ne bi dobio tijekom sljedećih petnaest godina.

Miho Ilić